U osnovi smo se školovali iz kondicioniranje, moći i mandati koji su oblikovali našu percepciju svijeta i našu interakciju s njim. Fraze kao "Ovakav si", "Ti si kao tvoj otac", "Ti si nespretan" Od djetinjstva su nas uvjetovali, stvarajući niz uvjerenja o nama samima koja u mnogim prilikama jesu lažno y ograničenja.
Problem leži u stavljanju većeg naglaska na ono u šta vjerujemo umjesto na ono što možemo stvoriti. Naš mozak, kao instrument učenja, ima dva temeljna urođena kapaciteta: razumijevanje i pamćenje. Oba su neophodna za proces naša prošla iskustva, ali ih rijetko koristimo na uravnotežen način.
Memorija: Kralj našeg uma
Memorija nam dozvoljava zadržati iskustva izbjeći opasnosti i donijeti odluke. Međutim, mi smo veličali pamćenje, čineći ga središnjom osovinom naših života. Na primjer, kada promatramo drvo, umjesto da ga u potpunosti percipiramo, asimiliramo ga s već postojećim uspomenama ili kategorijama u našem umu. Ovaj mehanizam može ograničiti našu sposobnost da živimo u sadašnjosti, zaključavajući nas u obrasce iz prošlosti.
Umjesto balansiranja pamćenja i razumijevanja, mi stvari doživljavamo kroz filter naših prethodnih iskustava. Ovo može biti korisno za izbjegavanje grešaka, ali također može uvjetovati naš način gledanja na svijet, ograničavajući naš libertad da reaguju na originalan i originalan način.
Moć razumevanja
Dok pamćenje zadržava, razumijevanje nam dozvoljava interpretirati, ostanite i živite u potpunosti u sadašnjosti. Međutim, zaboravili smo ovu suštinsku sposobnost našeg uma. Samo ne znamo ser, gledanje cvijeta, predmeta ili trenutka bez reinterpretacije ili učitavanja istorijskih značenja.
Kada dopustimo svom umu da razumije bez veza s prošlošću, oboje naše unutrašnji svet kao spoljašnji postaju slobodni i spontani. U tom stanju naše reakcije su bezuvjetne i možemo komunicirati sa svijetom na autentičniji i autentičniji način kreativni.
Uticaj prošlih iskustava na sadašnju percepciju
Emocije povezane s našim prošlim iskustvima imaju dubok utjecaj na naše odluke i način na koji tumačimo svijet. Prema psihološkim studijama, ova iskustva mogu uticati na nas na dva glavna načina:
- Emocionalna pristrasnost: Naše trenutne emocije mogu biti produžetak onoga što smo iskusili, generirajući automatske reakcije na slične okolnosti.
- Preovlađujuća sjećanja: Sećanja na intenzivna iskustva, bila pozitivna ili negativna, uslovljavaju naše buduće izbore i ponašanja.
Teorija dvostruke obrade ističe da naš um koristi dva različita sistema za donošenje odluka: jedan brzo i intuitivan (Sistem 1) i drugi spor i namjeran (Sistem 2). Akumulirana iskustva se nalaze u sistemu 1, utičući na naše brze i emocionalne odluke, dok nam sistem 2 omogućava donosi odluke analitičniji i racionalniji.
Kako izliječiti odnos sa prošlošću
Izliječiti se i učiti iz prošlosti, ključno je ravnoteže pamćenje i razumijevanje. To znači da prihvatimo svoja iskustva onakva kakva jesu, bez da ih osuđujemo ili da se usidrimo u njima. Prihvatanje nas oslobađa, dozvoljavajući nam da izvlačimo korisne lekcije i kreni dalje.
Na primjer, umjesto opsjednutosti prošlim greškama, možemo analizirati kako nas je to oblikovalo da donosimo bolje odluke u budućnosti. The psihoterapija i introspekcija su također vrijedni alati za identifikaciju štetnih obrazaca i njihovu transformaciju mogućnosti rasta.
Kada dopustimo prošlosti da nas informira, umjesto da nas kontroliše, postajemo aktivni akteri naše sadašnjosti i svjesni graditelji naše budućnosti. Sloboda ne leži u zaboravljanju prošlosti, već u njenom razumijevanju i korištenju za stvaranje ispunjene sadašnjosti i obogaćujuću budućnost.