Djeca su poput sunđera koji upijaju sve što se dešava oko njih. Od prvih mjeseci života posmatraju odrasle i repliciraju ponašanja, riječi i geste. Stoga je uloga roditelja i staratelja u obrazovanju i razvoju djece fundamentalna. Primjer roditelja je najmoćnije obrazovno sredstvo koje dijete ima.
Zašto djeca oponašaju svoje roditelje?
Od najranije dobi djeca uče kroz posmatranje i oponašanje. Neuroznanost je pokazala da je to moguće zahvaljujući zrcalni neuroni, vrsta nervnih ćelija koja olakšava replikaciju ponašanja uočenog kod drugih ljudi. Ovi neuroni igraju ključnu ulogu u učenju i emocionalnom razvoju djece.
Prema studijama o socijalnom učenju, djeca ne samo da imitiraju geste ili jednostavne radnje, već i repliciraju emocije i reakcije na različite situacije. To znači da ako dijete vidi svoje roditelje kako reaguju sa strpljenjem i razumijevanjem na probleme, veća je vjerovatnoća da će i samo usvojiti te stavove.
Negativna ponašanja koja djeca mogu oponašati
Kao što djeca mogu naučiti vrijednostima i dobrim navikama promatrajući svoje roditelje, mogu steći i negativne navike ako su im stalno izložena. Loša ponašanja koja djeca mogu oponašati uključuju:
- Krici i nasilje: Ako dijete odrasta u okruženju u kojem se sukobi rješavaju vikom ili fizičkom agresijom, naučit će da je to način rješavanja razlika.
- Uvredljiv jezik: Djeca upijaju jezik koji čuju kod kuće. Ako se koriste uvrede ili pogrdne riječi, vrlo je vjerovatno da će ih oponašati.
- Nezainteresovanost za druge: Ako roditelji pokažu ravnodušnost prema emocijama drugih, djeca mogu razviti nedostatak empatije.
- Neorganizovanost i nedostatak discipline: Nedostatak zdravih navika kao što su red, odgovornost i tačnost mogu se ponoviti kod djece.
Pozitivan primjer: Najbolja nastava
Kako bi bili pozitivan primjer djeci, roditelji mogu usvojiti različite strategije koje jačaju zdrave navike i pozitivne vrijednosti. Neki od njih uključuju:
- Model strpljenja i poštovanja: Izbjegavanje vikanja ili gubljenja živaca u stresnim situacijama može naučiti djecu da mirno reaguju na probleme.
- Promovirajte ljubaznost: Pozdrav, zahvalnost i izvinjenje su mali gestovi koji mogu uticati na ponašanje dece.
- Usadite navike higijene i reda: Pranje ruku prije jela, branje igračaka ili održavanje čistoće vašeg prostora može uliti disciplinu i autonomiju.
- Ohrabrite dijalog: Omogućavanje djeci da izraze svoje emocije i mišljenja pomaže im da razviju samopouzdanje i komunikacijske vještine.
Značaj sredine u imitaciji
Djeca ne oponašaju samo svoje roditelje, već i svoju braću i sestre, prijatelje i druge odrasle osobe sa kojima su u interakciji. To znači da je okruženje u kojem rastu odlučujući faktor u njihovom razvoju. Škola, zajednica, mediji i vannastavne aktivnosti također utiču na njihovo učenje.
Ključno je osigurati im okruženje u kojem prevladavaju vrijednosti kao što su solidarnost, poštenje i poštovanje. Obrazovati primjerom znači osigurati da djeca odrastaju s alatima za suočavanje sa životom na zdrav način.
Kako ispraviti negativne stavove kod djece?
Ako je dijete već usvojilo negativno ponašanje, moguće ga je ispraviti strpljenjem i efikasnim strategijama. Neki savjeti uključuju:
- Identifikujte izvor ponašanja: Zapitajte se šta ili ko utiče na taj stav.
- Ponudite odgovarajuće alternative: Umjesto da kažete "Ne vičite", bolje je predložiti "Hajde da razgovaramo mirno".
- Ojačajte pozitivno ponašanje: Pohvaljivanje i nagrađivanje dobrog ponašanja povećava vjerovatnoću da će se ono ponoviti.
- Diskutujte i objasnite: Razgovor sa svojim djetetom o tome kako njegovi ili njeni postupci mogu utjecati na druge potiče empatiju.
Djeca uče ne samo iz onoga što im se kaže, već uglavnom iz onoga što svakodnevno posmatraju. Biti dobar primjer ne znači biti savršen, već biti svjestan da svaki gest, riječ i radnja oblikuju karakter i vrijednosti mališana.