Balintov sindrom je rijetka neurološka bolest koja će utjecati na vizualnu percepciju i sposobnost usmjeravanja pokreta očiju i ruku. Ime je dobio po rumunskom neurologu Rezsőu Balintu, koji je o ovom sindromu prvi put govorio 1909. godine. Od tada je predmet brojnih studija iz oblasti neurologije i neuropsihologije.
Iako je retko stanje, neophodno je da se ovaj poremećaj što bolje razume kako bi se poboljšao kvalitet života onih koji od njega pate i biti u stanju napredovati kada je u pitanju funkcioniranje ljudskog mozga. U sljedećem članku ćemo vam detaljno govoriti o Bálintovom sindromu i kako ga treba liječiti.
Glavni simptomi Balintovog sindroma
Balintov sindrom karakterizira postojanje tri glavna simptoma:
- Ono što je poznato kao optička ataksija To nije ništa drugo do poteškoća u usmjeravanju pogleda prema određenom objektu zbog nemogućnosti osobe da se fiksira na određenu tačku u vidnom polju.
- Drugi simptom bi bio sindrom simultanagnozije. To je nemogućnost percepcije više objekata u isto vrijeme. Pacijenti s ovim sindromom mogu se fokusirati samo na jedan po jedan objekt, ignorirajući sve ostalo oko sebe.
- Vizuomotorna apraksija To bi bio treći simptom Balintovog sindroma. Poteškoća je u mogućnosti preciznog pokretanja ruku u odnosu na vizualne podražaje. To se može manifestirati kao ozbiljni problemi prilikom posezanja za predmetima ili obavljanja jednostavnih zadataka koji zahtijevaju vizualnu i motoričku koordinaciju.
Koji su uzroci Bálintovog sindroma?
Balintov sindrom je obično uzrokovan uglavnom određenim lezijama u određenim područjima mozga, posebno u području parijetalnog i okcipitalnog režnja. Ove ozljede mogu biti posljedica moždanog udara, traume glave, tumora ili drugih neurodegenerativnih bolesti. Disfunkcija u ovim područjima mozga remeti integraciju vizualnih informacija i koordinaciju između vida i pokreta, što dovodi do simptoma ovog sindroma.
Smatra se da je optička ataksija povezana s disfunkcijom stražnjeg parijetalnog područja, koje igra ključnu i bitnu ulogu u prostornoj percepciji i vizualnoj pažnji. Simultanagnozija je, sa svoje strane, povezana sa uključivanjem vizuelnih puteva koji povezuju okcipitalni režanj sa parijetalnim režnjem, prekidajući sposobnost mozga da istovremeno obrađuje i organizuje vizuelne informacije. Konačno, vizuomotorna apraksija će se pripisati promjeni veza između parijetalnog režnja i motoričkih područja, što otežava precizno izvođenje pokreta kao odgovor na vizualne podražaje.
Kako dijagnosticirati Balintov sindrom
Što se tiče dijagnoze Bálintovog sindroma, ona će se temeljiti na kliničkoj procjeni uočenih simptoma, uz izvođenje neuropsiholoških i neuroimaging testova kako bi se identificirale moždane lezije koje osoba može imati. Pacijente obično pregledaju profesionalci kao npr kao što su neurolozi, oftalmolozi i neuropsiholozi. Ovi stručnjaci će izvršiti sveobuhvatnu procjenu pacijentove vizualne, motoričke i kognitivne funkcije.
Tokom ove kliničke evaluacije, može se izvršiti i niz specifičnih testova kako bi se procijenila sposobnost pacijenta da se fokusira na objekt, identificirati više objekata u isto vrijeme i obavljaju jednostavne i osnovne vizuomotoričke zadatke. Osim toga, testovi snimanja mozga, kao što je MRI, mogu se koristiti za identifikaciju strukturnih lezija ili disfunkcija u važnim područjima mozga.
Liječenje Bálintovog sindroma
Liječenje Balintovog sindroma prvenstveno se fokusira na rješavanje uočenih simptoma i poboljšati kvalitetu života pacijenta. Treba napomenuti da do danas ne postoji lijek za ovu vrstu sindroma. Međutim, preporučuju se različite terapije kada je u pitanju pomoć pacijentima da se prilagode svojim poteškoćama na najbolji mogući način i maksimalno povećaju kognitivno i motoričko funkcioniranje što je više moguće.
Neke od terapija koje se primenjuju su sledeće:
- Radna terapija i fizikalna terapija Savršen je za poboljšanje vizualno-motoričke koordinacije i sposobnosti za obavljanje svakodnevnih aktivnosti.
- Terapija vida To je još jedan koji se koristi kada je u pitanju liječenje Balintovog sindroma. Ova vrsta terapije uključuje vježbe praćenja oka i trening za poboljšanje vidne fiksacije i pažnje.
- Obuka za kompenzaciju Omogućava pacijentima da razviju alternativne strategije za rješavanje njihovih poteškoća, kao što je korištenje vizualnih pomagala.
- Psihološka podrška To je ključno za pomoć pacijentima da se nose s različitim emocionalnim i psihosocijalnim izazovima povezanim sa sindromom.
Istraživanje Balintovog sindroma
Uprkos napretku postignutom u vezi sa Bálintovim sindromom, još uvijek postoji mnogo pitanja na koja nema odgovora. Potrebno je više istraživanja o ovoj vrsti sindroma kako bi se bolje razumjela veza između funkcije mozga i vizualne percepcije. Proučavanje ovog sindroma omogućit će nam da temeljito istražimo sve što ima veze s funkcioniranjem ljudskog mozga, posebno u odnosu na na senzorne informacije i koordinaciju između različitih područja mozga. Mogućnost unapređenja ovih studija ključna je kada je u pitanju otvaranje novih puteva u liječenju i rehabilitaciji pacijenata sa vidnim i motoričkim poremećajima.
Ukratko, ono što je poznato kao Balintov sindrom je prilično rijedak neurološki poremećaj koji direktno utječe na vizualnu percepciju i vizuomotornu koordinaciju osobe koja od njega pati. Liječenje je ključno kada je riječ o značajnom poboljšanju kvalitete života pacijenata i mogućnosti puno boljeg razumijevanja kako ljudski mozak funkcionira.